Ponosna sto sam srpkinja?
Zivim u Francuskoj vec dve godine. Njihova vlada mi jedala stipendiju za doktorat. Njihova vlada mi mesecno daje 300 eura pomoci za iznajmljivanje stana posto nemam svoj. Pre dva dana sam osetila jak bol u donjem delu stomaka : lekar me je primio momentalno, uradjen mi je ultrazvuk, postavljena dijagnoza i prepisana terapija. Sve za dva i po sata. Nisam platila nista posto pored stipendije i pomoci za stan, kao neko ko ovdeboravi imam i zdravstveno osiguranje koje pokriva sve te troskove. Na fakultetu svi izgovaraju tacno moje prezime (na « ic ») i tipicno srpsko ime.Trebalo im je vremena, ali su se trudili i naucili. Moj decko, Srbin takodje, je nasao pristojan i vise nego lepo placen posao iako slabo govori jezik. Dali su mu sansu. Kada sam tek stigla ovde i sama sam lose govorila jezik i na celu mi je pisalo « stranac » ali svako kome sam se obratila, cak i na ulici da pitam koliko je sati, mi je ljubazno izlazio u susret, davao detaljna objasnjenja, ponavljao po vise puta da bih ja sigurno razumela sta mi govori. Vlasnica stana u kome zivimo poslednjih sest meseci nam je skoro dala kljucevesvog auta sa molbom da sacekamo njenu majku na aerodromu i da se malo « vozikamo » tih dana. Jedino neprijatno, tj. ono sto se meni ne dopada, je to sto vrlo cesto pomisle da smo mi isto sto i Rusi ili da smo nekada bili deo SSSSR-a.
Da li sam napomenula da zivim u regionu u kome je na vlasti uvek desnica i koji je po svim istrazivanjima tradicionalno uvek najksenofobicniji region Francuske ?
Pre Francuske, zadesila sam se na nekih 5-6 meseci u Tunisu. Dakle medju Arapima, muslimanima, u Africi. U vreme Bozicnog posta, majka mog druga Arapina – muslimana, ciji otac klanja pet puta dnevno, postuje Ramadan i ostalo, mi je kuvala i po njemu slala posnu hranu da « siroto dete ima sta da jede ». Za vreme njihovog Ramadana, svakog dana sam bila gost na veceri kod nekog od prijatelja. Insistirali su da se pocastim i ja jer im je u pitanju veliki praznik. Kao sto bih i ja njih zvala na svoju Slavu.
Da, ja bih njih ugostila na Slavi, kao sto bi i 95%drugih mojih Srba. Zasto ? Zato sto smo mi domacinski narod, zato sto smo otvoreni, prijateljski, gostoprimljivi, zato sto se kod nas jede i pije i veseli. Zato sto je gost svetinja, zato sto smo pravoslavci, zato sto imamo seme i pleme, zato sto nismo tikve bez korena. A zasto se onda uporno trudimo da uverimo sve ljude ovog sveta u suprotno ??? Nama ne treba ni Karadzic ni Mladic, umemo mi i bez njih da se ukopamo do dna. Doduse, mislim da smo ga sada prokopali.
Stidim se partizana. Pa se stidim Tita. Pa Slobe&co, Srebrnice (uopste me ne zanimaju argumenti « a sta su oni nama radili ? » - nek se svako stidi za sebe) i sl. Ja licno nemam veze ni sa cim od toga ali sam se stidela (i stidim se) jer sam srpkinja a sve to ide u « paketu » sa srpstvom. To smo sve mi radili. Ni Amerika, ni NATO – mi ! A ja nekako sve vreme mislim da mi nismo takvi. « Pogresi covek ». Kako potomci Svetog Save, Lazara Hrebeljanovica, Petra Prvog odnosno Nikole Tesle, Milutina Milankovica, Mihajla Pupina, Ive Andrica mogu da budu takvi ? Ne mogu ! Ne dam da mogu !!! Ne zelim i necu da mogu. A onda opet pogledam, sve cime se mi ponosimo staro je makar sezdesetgodina. Sve cega se stidimo staro je maksimalno toliko. Sta se nama dogodilo da poslednjih sest decenija radimo stvari zbog kojih se stidimo ?
Nekako se ceo zivot stidim i crvenim, a opet ponosim sto sam Srpkinja. Kada me pitaju za rat u Bosni, za Milosevica, za ubijenog premijera u sred bela dana u sred dvorista zgrade vlade, ja se zacrvenim ali opet sam sto posto sigurna da sam ponosna sto sam se rodila bas u Beogradu a ne negde u nekom belom svetu. Tako je bilo sve do pre tri dana, dok nismo uspeli da prokopamo i dno.
Decko je nosio majicu srpske reprezentacije (mozda je to trac a mozda i nije), mirno sedeo u kaficu (ostavljao francuski drustveni bruto proizvod nama !), salio se sa drugarima i konobarom i cekao da pocne utakmica zbog koje je dosao. Utakmicu nije video, a ni unutrasnje zidove beogradskog urgentnog centra gde jos uvek lezi u nesvesnom stanju i sa «ekstremno visokim povrednim skorom koji onemogucava davanje bilo kakvih prognoza ». Pokidana mu je aorta, razvaljena lobanja i smrskana karlica. Pa tako mu i treba kad iritira okolinu ! Sta on ima da bude Francuz ?!Ko je to njemu dozvolio ?!
U sred belog dana, u sred Beograda, u sred kafica, tridesetoro srpske dece ga je polomilo. Neki od napadaca su bukvalno deca, neki« deca Srbije » a svi zajedno deca sistema, naseg drustva.
Zato sam se ja prvi put pre tri dana zapitala da li se ja u stvari ponosim Srbijom koja vise ne postoji. Da li je Srbija kakvu ja zelim da je vidim dinosaurus ? Da li smo mi evoluirali u ovo ? Da li nas je evolucija dovela do ove grozomorne tacke ? Dokle vise da se pravdamo « pojedincima » i « slucajnim greskama » kada je izgleda ovo konstanta ?
Gde god sam ikada putovala i boravila, trudila sam se da svoju zemlju predstavim onakvu kakva jeste. Onakva kakvu sam je gore, napocetku, opisala : srdacna, topla, ziva. Verovatno sam bila uspesna u tome s obzirom da je 90% ljudi koje sam upoznavala izrazilo zelju da je poseti. Jedno od pitanja koje su mi najcesce postavljali je « da li je bezbedno ici ulicom danju ». Eto, opet moram da se postidim ! Sad me je sramota sto sam se grohotom smejala «glupom pitanju ». « Pa sta vi zamisljate ? Da vas tamo cekaju bande koje vicu ‘eno ga stranac –drz ga’ ? ». Ocigledno nije bilo glupo pitanje nego ja koja sam mislila da je nasa ksenofobija bila samo faza u sazrevanju koju smo davno prevazisli.
Ne mogu da provrtim kanale ova tri dana. Na svakom je ili prica o prebijanju francuskog drzavljanina ili o ukidanju gay parade zbog pretnji « ekstremisticke desne vecine ». A i ta gay parada ! Meni licno to je glupo. Sta se koga tice ko s kim spava. Glupe su mi i ove dimije koje su sada modni hit, glupo mi je i uparivanje braon cizmi na crne helanke – ali to sam ja. Imam pravo da mi to bude glupo kao sto ljudi imaju pravo da paradiraju i to jos i u salvarama. Dok mene ne diraju – bas me briga. Tako da, ako su resili i na vreme prijavili, a plus im i Ustav omogucava to, pa nek ih puste, nek ih obezbede. Nek urade nesto u sistemu sto ce spreciti i tog koji hoce da sa 30m baci kamen na njih. Dokle vise da vecina stidi sram pojedinaca ? Ili je ipak stvar otisla predaleko i pojedinci stide sram vecine ?
Po prvi put za 25 godina zivota, posle svega sto smo preziveli, kap mi je prelila casu. Po prvi put ja ne mogu jednim gromoglasnim,samouverenim « DA ! » da odgovorim na pitanje « da li se ponosim sto sam srpkinja ?». Moje razocarenje, moj strah, moja briga da je umrlo sve ono sto je znacilo ranije « biti Srbin » i da smo potpuno oziveli sve predrasude koje svet ima o nasem narodu je ogromno. Ubija me pomisao da mi vise nismo dobrocudan, seljacki narod sa Balkana, da je 60 losih godina ubilo 15vekova u nama. ‘Ajmo da se uzmemo u pamet, presaberemo, pomirimosa greskama i pocnemo iz pocetka. Ajmo da budemo ljudi iako smo Srbi (cit. iz Crnog Gruje). ‘Ajmo da se niko od nas vise nikad ne zamisli nad ovime nad cim se ja zamisljam sada.
prvo, cestitam ti na doktoratu.
drugo, francuska je jedina zemlja gde bih mogla da zivim posle srbije.
trece odusevilo me sto si gledala crnog gruju :))))
i na kraju, ili pocetku, znam kako ti je. ja se stidim sto sam pripadnik ove generacije koja je tukla tog decka. stidim se svih onih mojih drugova koji veruju da mogu sve i to odmah. stidim se mesto njih. ali se ne stidim sto sam srpkinja jer na svakog huligana znam najmanje 20 dobrih ljudi, ljudi koji bi ugostili i primili svakog stranca. zelim i hocu da verujem da moja vecina ce potisnuti njih, bandoglave porasle u neznanju....
pozdrav...
Autor inana — 21 Sep 2009, 20:56
lafilleserbe ,
bravo za tekst.
U poslednje vreme nemamo cime da se ponosimo.
Takodje zivim u inostranstvu, mozda ne izgleda privlacno kada kazem "Rumunija", ali Rumunija strance kao sto sam i ja u njihovoj drzavi, stavlja u zavidan polozaj!.
Imamo skole na nasim jezicima, imamo olimpijade, dobijamo stipendije,,,
Ne zalim vise za Srbijom.
Autor behappy — 21 Sep 2009, 21:20
Eh... lafilleserbe,
Sudbina nam je pečalbarska vrlo, vrlo slična. Želim samo jednu tvoju misao da citiram, vrlo dobra primedba:"A onda opet pogledam, sve cime se mi ponosimo staro je makar sezdeset godina. Sve cega se stidimo staro je maksimalno toliko. Sta se nama dogodilo da poslednjih sest decenija radimo stvari zbog kojih se stidimo"?
U mom gastarbajterskom kutku, vest o pretučenim Francuzima nije se čula, ali je zato otkazani pride bio BIG u medijima. OK, možda zato što ja više pratim UK i US medije.
Moje iskustvo je zanimljivo u celoj toj močvari reakcija. Niko me ne pita šta se to desilo i zašto. Svi samo govore da im je jako žao, jer znaju koliko volim Beograd, jer vide koliko sam zabrinut.
Hvala ti puno što si bacila malo svetla i na to kako se "mi" moramo osećati, mi koji ovde imamo život, a često nam misli žive negde drugde.
Ovo tvoje razmišljanje je zato neporocenjivo.
ja uvek volim volim da kažem vrlo jasno da sam iz Srbije, znam da vredim i volim što o svojoj zemlji mogu da širim bolju sliku. Volim i tu nevericu koju često vidim u očima stranaca kada se predstavim. Volim da se igram njihovim predrasudama i da im rušim prekoncepcije njihovog često pojednostavljenog sveta.
Ali od kada su se dogodile sve ove grozote Beogradu, ne osećam se tako samouvereno, osetim da mi zadrhti glas kada kažem Srbija na nekoj od bezbroj konferencija...
Šta su uradili svima nama, i kako smo im samo dozvolili da se igraju našim životima? Ponovo.
Ali izgleda da smo ovu turu zauška tek počeli da ležimo. Samo da odležimo. Samo da više ne budemo zemlja pizda, u kojoj je je OK biti nasilan premo bilo kome ko nije u većini. Samo da konačno kažemo kao društvo da znamo da volimo svoje goste, iako su možda "omraženi" Evropljani, Amerikanci.... Marsovci... I da kao društvo kažemo da nam nije svejedno ako neko treba da umre od crvenog kamena samo zato što voli drugačije od mene.
Zašto? Zato što ovo više nije pitanje ni parade, ni 3 Francuza, ni jednog Australijanca, ni mog i tvog stida i još više umrljanog imena u svetu. Ovo je sada pitanje kršenja osnovnog ugovora sa državom od strane te države: lojalnost za bezbednost.
Autor BXLXpat — 21 Sep 2009, 22:26
Odlican tekst, ali ne gubi nadu!! Ima i dalje pravih srba dobrih domacica i onih koji ce ti pomoci bez obzira na pare, veru ili boju koze, oni koji istinski shvataju srpske vrednosti, a one nisu nista drugo nego univerzalne ljudske vrednosti, cvrsto verujem u dobrotu ne samo srba vec i svih naroda na svetu, kad tad ce doci vreme pravih vrednosti, dacu svoj maksimalni doprinos da to toga dodje!!! BTW dobrodosla na blog.rs!!!!
Autor dmc — 21 Sep 2009, 22:35
Pozdrav, nastavi da pises ovaj blog, obavezno!!!
Autor srbija2020 — 21 Sep 2009, 23:28
... a sama znas da moje misli pre dva popodne nisu preterano upotrebljive..ali nisam tu ceo dan...pa moram sad.
Juce sam izasao iz citaonice da popijem kafu na Kalemegdanu...uspeo sam cak i da se uvalim na onu "nasu" klupu, jutro je bilo sjajno(bar je odavalo utisak)... gomila ljudi, klasicna bleja kao i uvek, mozak posle Smalenbahovih teorija urla za tisinom, i dalje gomila stranaca..nikad ih vise u gradu nije bilo, valjda jos nisu stigli da pobegnu, ali i gomila onih momaka u plavom..secas ih se "Kerovi, Kerovi... " (da i ja bacim koji citat iz filma)..odjednom su mi postali simpaticni..osecao sam se prilicno sigurnije...nazalost do pre par dana mi nisu trebali..jer kako bese isla ona kampanja za Beograd pre par godina...a da "Beograd cine ljudi"..ironija zar ne? Nazalost cine ga...i dobri i losi... i dalje sam ubedjen da Nas(moram ovo velikim slovom) ima vise, ali cak i ovo dok kucam..shvatam da je Nas sve manje..pa ti nisi vise ovde, otisla si u sredjenije da ne kazem normalno drustvo...vratices se mozda ovde da ispeces koji litar sljivovice i da vidis tvoje..ali i sama znas kolko bi ti trebala da izgubis postovanja prema sebi da bi se ovde vratila... Secas se nas sa pocetka faksa..znas i sama na koga mislim..kolko smo se razisli..a cinili se normalnim...znas da su se neka prijateljstva izgubila...naravno ostali smo virtuelni prijatelji koji na sest meseci upadnu na profil jedni drugih...bar ja to radim...zapitam se sta se to desilo u medjuvremnu da ja sa njima vise ne zelim ni pivo da popijem...nikada vise..koliko sam ja zastranio a koliko oni...nesto se desilo ponovo u drustvu..ili je to proces kojem kraja nema...
Svuda se u svetu desava da napadaju strance... slucaj Brit Lapone(ne umem da spelujem) u Hrvatskoj..otisla je u nocni klub u Dubrovniku a vratili su pola njenog trupa i jednu nogu u Australiju..izvadjenih iz neke spilje..
To sto se desilo tom decku je ..pa ne znam ni ja koja je prava rec..tragedija...tragedija sto mozda nece preziveti ili je jos veca sto su mu zivot uzeli klinci od 20 godina...a oni se ne secaju ni sankcija, ni zivota sa mesecnim budzetom od 10DM... ili sto ih je bilo 20 a moglo biti i 200..lako bi se skupili... Pitanje je sta je to tolko trulo u nasem celom sistemu proteklih ma nemam pojma koliko godina da ih je toliko
i da ne prezaju da nabiju bakllju u usta, prvo policajcu na Marakani, posle njega Bris Tatonu, pederima nisu to stigli da urade, jer su ljudi imali dovoljno razuma da se povuku...ko je sledeci...ti...ja...ne mislimo kao oni...dzaba nam ono IC na kraju..nece nas ni to spasiti. Inace citat koji si dala je preuzet u film... nalazi se na najavnoj spici Utiska... kad Patrijarh kaze "Budimo ljudi, sto rece neko, iako smo Srbi" a jedan glas od mozda dvadeset godina dobacuje "Sta kaze ovaj matori"
Nemam pojma dal imas razloga da budes vise ponosna...ili da se stidis...ne znam ni ja...malo sam konfuzan, al je i cela situacija takva...ne mogu od nje ni ja dalje..idem sad..po kafu pa na Kalish...ko zna...mozda je i Maxi niko na Velikom Ratnom Ostrvu od juce...Srbija je to...ostavljam ti ovaj link...mozda nekom pomogne da nadje vise hrabrosti, meni jeste jedno vreme ..vise ne ...onaj trenutak me prosao ;)
http://www.youtube.com/watch?v=kkYlNBgYo9U
Razumem sto si zabrinuta...znam kolko volis ovu poprilicno prokletu zemlju... mozda ce se i ovde nekad "Ziveti slobodno"... u svakom slucaju "Sidnej i izlaz taj i taj" je uvek sigurna opcija..
Autor Mladen — 22 Sep 2009, 09:59
dodatak.
sve dok dole kod tebe ne napravis kucu za dva sprata vecu od najvece u komsiluku..sa parom iskezenih lavova na ulaznim vratima...i drecavo zutom fasadom nemoj da se zanosis da si gastarbajterka. Jos imas da sljakas :D
Autor Mladen — 22 Sep 2009, 10:35